Mih, mjeh, diple s mjehom ili samo diple razni su nazivi za gotovo identično glazbalo koje se nekada sviralo od Istre i Like, preko Dalmatinske zagore i dalmatinskih otoka, pa sve do Hercegovine. Mih se sastoji od štavljene kozje ili ovčje kože, dulca ili kanele kroz koju se upuhuje zrak i prebiraljke ili dipli na kojima se svira. Unutar miha, na prebiraljci nalaze se dva piska od trstike (ili ponegdje od bazge). Mih nema trubnja ili borduna kao što imaju gajde i dude. Premda su naizgled vrlo slični mihovi iz raznih područja ipak se razlikuju i to najčešće u prebiraljci, tj. broju i rasporedu rupica, položaju puhaljke te nekim sitnijim detaljima i ukrasima.
Upravo prema rasporedu i broju rupica za prebiranje, na svirali razlikujemo nekoliko specifičnih tipova mihova ili dipli: hercegovački mih, mih s poluotoka Pelješca, srednjedalmatinski mih i istarski mih. Bilo je još nekih međuvarijanti i prijelaznih oblika mihova, i svako je od tih glazbala jedinstveno, specifično, te se razlikuje od ostalih po melodijama i tehnici sviranja. Svaki izvorni svirač bio je jedinstven po načinu i tehnici sviranja. U nekim krajevima, kao npr. na otoku Cresu, svirač sjedi na stolici i svirajući, istovremeno lupa s obje noge po podu, dajući ritam plesačima.
Mihovi nisu temperirana glazbala i odnosi među tonovima nisu intonativno čisti, pa je svirka na mih vrlo specifična i neobična, oštra, kao i podneblja u kojima je to glazbalo svirano
