Dude su prekrasno staro glazbalo, tipa gajdi, koje je u našim krajevima gotovo potpuno nestalo, a sve donedavno su dude svirane u Bilogori, Moslavini, Posavini, Turopolju, Podravini, Međimurju i Hrvatskom Zagorju. Dude su vrlo slične gajdama, ali ih ipak od gajdi razlikujemo po broju piskova u prebiraljci (svirali) prema tome i po ukupnom zvuku, te po načinu i tehnici sviranja. U prebiraljci duda nalaze se tri ili četiri piska od bazge ili trstike, dok su u gajdama samo dva. Upravo zbog toga svirka na dudama je
bogatija, raznovrsnija i vrlo specifična. Dude su najčešće izrađivane u F tonalitetu, premda je bilo duda i u E i G pa čak i A tonalitetu (premda vrlo rijetko). U Hrvatskoj postoje dvije vrste duda: četveroglasne i peteroglasne (podravske). Razlika između tih duda je u broju piskova u svirali, pa prema tome i u tehnici sviranja. Za upuhivanje zraka u mješinu duda (kao i svih ostalih starih glazbala s mješinom) je stoljećima upotrebljavana puhaljka, dakle zrak se u mješinu upuhivao ustima. Međutim, prije otprilike sto godina je započeto s upotrebom posebnog, dodatnog mjeha (laktača, sufla, sufra). Upravo je laktača s vremenom postala zaštitnim znakom duda, premda je bilo i gajdi koje su bile svirane s laktačom, a i duda u koje je zrak upuhivan puhaljkom.
bogatija, raznovrsnija i vrlo specifična. Dude su najčešće izrađivane u F tonalitetu, premda je bilo duda i u E i G pa čak i A tonalitetu (premda vrlo rijetko). U Hrvatskoj postoje dvije vrste duda: četveroglasne i peteroglasne (podravske). Razlika između tih duda je u broju piskova u svirali, pa prema tome i u tehnici sviranja. Za upuhivanje zraka u mješinu duda (kao i svih ostalih starih glazbala s mješinom) je stoljećima upotrebljavana puhaljka, dakle zrak se u mješinu upuhivao ustima. Međutim, prije otprilike sto godina je započeto s upotrebom posebnog, dodatnog mjeha (laktača, sufla, sufra). Upravo je laktača s vremenom postala zaštitnim znakom duda, premda je bilo i gajdi koje su bile svirane s laktačom, a i duda u koje je zrak upuhivan puhaljkom.
Glavna razlika između gajdi i duda je u broju piskova u svirali te u načinu sviranja, a ne u načinu upuhivanja zraka u mješinu. Prednost upotrebe laktače je u tome da dudaš ili gajdaš može istovremeno i svirati i pjevati, a čime se u tadašnje vrijeme htjelo konkurirati sve većoj navali novih i, tada, atraktivnijih glazbala (violina, tambure, harmonika, itd.).
Dude su izuzetno stara glazbala, duboko ukorijenjena u tradiciju kajkavskih krajeva Hrvatske. Na slikama desno možete vidjeti sviralu četveroglasnih duda napravljenu 1869. godine. Širom svijeta postoje razna glazbala tipa gajdi, ali nijedno nije toliko specifično i bogato zvukom kao hrvatske gajde i dude.
